zasto trazis karizmu punjena ptico

mogucnost prosvijecenosti

razdvaja te u beskraj od zudnje za misijom

miris zemlje

koncentricni krugovi gluposti i neznanja

kao prstenje

ono dalje ne razumijem

izgleda mi da je mrtva straza

rekoh sati

moj boze koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske selve

koliko poredanih misli iza kojih ne stoji nista osim

mrznje

svjete

vlasti

i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred nase noge

i kako je do neprepoznavanja dovedena sustina prevare

i rijeka nije bila rijeka u samom pocetku

i nije nuzno da ne bude ponornica do kraja

sto se dogadja kad mrtvi fazani lete iznad nasih glava

kad

mrtvi fazani lete a ni jedan ne pade

sto se dogadja kad ocajanje zahvati ljude

kad

ocajanje neumitno prelazi u kajanje

gledajuci iz daljine konture na sceni

padaju mi na pamet vodene boje

umazane ruke

brzo se peru