Nekako s proljeca,

Uvjek meni doluta

Neka ceznja tamna,

Tiha mudrost davna.

Spustam ja stare kofere

Na perone sudbine,

To je miris zrelih godina,

Moja kaput bas je tezak,

najdraza.

Nekako s proljeca,

Ja se sjetim starih drugova.

Probude se u meni

Svi derneci pijani.

Tad nosim stre cipele,

one znaju moje ulice.

To je boja crnoponocna,

Moje koraci bas su teski,

najdraza.

I opet taj osecaj samoce,

Kad nece nikog mene krene i hoce.

I opet mrakom svoje pjesme bojim,

pijan od zelje za usnama tvojim.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeca.

Nekako s proljeca,

Sjeti mene nepravda,

Na pobede, poraze,

I sve lazne obzire.

Napravim racun prastanja,

Popijem pusta mastanja.

To je ukus ljepog kajanja.

Moji kapci bas su teski.

najdraza.

Nekako s proljeca,

Noc mi oci otvara.

Nemam san da uhvatim,

Nema dana da ne izgubim.

A hocu da te vodim ja,

Tragom sunca, jugom maslina,

To je dodor tvojih bedara.

Moja dusa, bas te voli,

najdraza.

I opet taj osecaj samoce,

Kad nece nikog mene krene i hoce.

I opet mrakom svoje pjesme bojim,

pijan od zelje za usnama tvojim.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeca.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeca.

Sav sam ti od ludila,

Bez tebe, s proljeca.