uvijek se vracam ulicama s kojih si potekla

u jesenja predvecerja osjencanih bora

znam da me iscekujes svakim treptajem

ispod naslaga paucine u laznom obilju

ljepota je kao parfem ide za tobom

diskretno a zatim naglo otvara sva vrata

i ostavlja te zbunjenu

jer nitko ne dolazi

jer nitko ne zna da se sama

ne mozes

izvuci

na tragu bez spoznaje

na tragu bez svijetlosti

znam da me ocekujes u nisci bisera

rascvjetali vinovnici jetkih uboda

ne dopiru do tvoga srca

iako

tavore na dnu protekcije

poput mumija

temeljito ispunjeni besmislom

ako ostane ista za nama

ako preostane nesto i za nas