za ciji racun lady prikrivas strah

probudi me kad naglo osjetis zelju u sebi

negdje prije odlaska

cija krv ta kola venama hrabrih

kazi zbogom i nek te proguta noc

snaga i moc

cije lice nosi kameno vrijeme

usred boli naviknute da vristi u snu

poljubis li me zadnjim naporom rolje

upisati cu to kao svoju pobjedu

od nebrojeno mogucnosti da se ubije covjek

kazi zbogom i nek te proguta noc

snaga i moc

ciju samocu kriju mozak i tama

cijelom duzinom praznog hola

na vjetru miris lavande izmijesan sa zlatom

i fragmenti ljubavi

i sto god da se mijenja isti su ljudi

i neumitna pravda za slijepce u mraku

i zrtve sto tako lijepo pristaju kolazu na tvom zidu

vase velicanstvo