nista se ne dogadja kad si dolje i kad si sam

i kad noci vuku u podsvjest sve do sjecanja

lavina kotrljajucih tegova na nogama pritiska

i znoj tek kasnije pocinje da smeta

tek kasnije budi se grad

neke poderane ulice

bljesak morkih tracnica

prvi tramvaj preko tresnjevke

raste u mojim ocima

jutro obilazi scenu rutinski

s duznim postovanjem

ja se uklanjam s puta

dvostruka krinka na njegovom licu

cini suvisnom svaku providnost

kako da se kontroliram kad me ubija

osjecaj tako drugaciji od svega sto razumijem

od svega sto zelim da vidim

nesto kao flash

gledao sam opet film o beznadju

ili je to mozda bila kronika nepoznatog

jer tako se zvao covjek ni ziv ni mrtav ni pomorac

ako ikad ispunim zelju

i ti mi das za pravo misleci

to je jedini nacin da ga zadrzim

ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah

bit cu spreman da zaboravim

neke poderane ulice

bljesak mokrih tracnica

prvi tramvaj preko tresnjevke

sjaj u tvojim ocima