budnosti nikan dosta gospodjice od tri pedlja

na krivinama zadnji vagoni ludjacki tresu

i mnogi prazne crijeva zaboravljajuci stid

a oholost nekad sudjena da bude vrlinom

splasnjava na ocigled i smrdi nadaleko

i nitko nema snage da odagna propadanje

i nitko i ne pokusava da bude vise od hladne zelatine

koja laprda medju krajnostima kao rijetko govno

dok svi tvoji besprizorni usrecitelji

i samozvani stovaoci onog sto ne razumiju

i svi tvoji placeni nitkovi dousnici i sjecikase

i svi tvoji mutavi urlatori zvucnih titula

hrabro spletkare zasticeni lopovskim kodeksom

koji stiti vernike od zarazenih

a svaku duhovitost uvijek i na vrijeme

efikasno lijece u samom zacetku

pa kakvo ime da ti damo gospodjice od tri pedlja

krivo srastanje gospodine krivo srastanje

kao kad bogate prose za miraz

a talon nose ruzni i opaki

s necuvenom moci da tjeraju sto zazele

mnogo ih je i strasno galame

obicno razbiju sva ogledala na koja naidju

da ne ostane ni pomen na ljepotu