uz tihu kletvu jurim kroz grad

kaput na ramenu normalna stvar

novine u ruci jucerasnji broj

ne izgledam lijepo briga me za to

zalazim u svaku birtiju

tamo trgnem vino rakiju

a onda zurim da ne zakasnim

i prije nego sto se pozdravim s njom

dodirnut cu joj usne lagano

odlazimo zajedno u noc

ona zeli da joj govorim tiho

da ne velicam svoje probleme

hoce da zivi s onim koga voli

gleda u druge a misli na mene

priznaje mi da je udata

da ne ljubi svoga covjeka

a ja cutim mudro razmisljam

njeni prsti kao da traze krivca

samo lete oko moga lica

hajde zeno koji ti je vrag

diskretno sapucem spominjem kino

vani je tuzno a unutra fino

skupe pare za dosadne sate

ne zalosti se srce mislim ja na te

kupuje mi tada kokice

kikiriki slane kostice

stvarno se trudi da mi ugodi

a oko nas sve neki gladni ljudi

suste papiri odozada nam smrdi

jao gospode kako grozan film

ponoc se blizi predstava traje

sjedamo u kola idemo dalje

izvan grada ima parcela

lijepo mjesto na kraju sela

vodimo ljubav zagusljiv je zrak

snazno svijetlo pada ravno na nas

nije normalno pa to je vlak

grabim volan i dodajem gas

hladan znoj mi curkom nagriza vrat

paranoja

bjezimo u mrak