Otkada nisi sa mnom ti

Sve mi je loše krenulo.

S drugim sam još po navici,

Greške ponavljam, a briga me za to.



Tužni su ljudi k'o ja

Zavole kad izgube,

Da si bar shvatio

S njim je bilo nevažno.



Trebam te, tako me strah priznati

Bez tebe ne mogu više živjeti.

Nikad te nisam, vjeruj mi

Namjerno ja povrijedila,

Da smo bili hrabri mi,

Ja bih s tobom trajala, zauvijek.



Daleko od tvog pogleda

Pravim se da ide nabolje,

A zaplaèem kad niko ne gleda

Jer ne bih htjela da ovakvu vide me.



Postoji tren istine

Kad èovjek priznaje sve

Još uvijek želim te

A znam da ne smijem