volim te kad pricas

u svom ovom ludilu

slutnja gubi privid

ogoljela do kostiju

postaje stvarnost

zaboravljena bol

ne zelim da te odvlacim daleko

rijeci poput bajke

smiruju camotinju

ne brini

netko pamti svaki tren u godini

sve vase setnje razgovor

a ti jos razmisljas

vjeruj mi

gledaj moju malu kako ide niz ulicu

primjecujes li boju na njenom obrazu

danas je prvi dan u proljecu

i ona uziva kao da je posljednji